Koreni jednog veka: Od Čukareve mehane do fudbalskog ponosa Vek postojanja jednog fudbalskog kluba nikada nije samo priča o lopti, terenu i sportskim rezultatima. To je hronika jednog prostora, svedočanstvo o ljudima, njihovom znoju, snovima, naporima i duhu zajedništva koji se kalio kroz generacije. Monografija posvećena stogodišnjici Fudbalskog kluba Čukarički predstavlja upravo to - ogledalo istorije čitave jedne opštine, njenog rasta od blatnjavih staza i seoskih mehana do snažnog industrijskog, građanskog i sportskog centra Beograda. Da bi se suštinski razumeo fenomen "Čuke" i šarm koji ovaj klub nosi u svom genetskom kodu, neophodno je vratiti se na same početke i sagledati istorijski kontekst u kojem je Čukarica nastala, rasla i formirala svoj neponovljivi identitet. Stojko Čukar i njegova mehana Istorija Čukarice neraskidivo je vezana za instituciju kafane, koja je u srpskom društvu devetnaestog i prve polovine dvadesetog vek...
Čuo je kucanje na vratima, dva brza i nakon nekoliko sekundi još jedno jako udaranje. Ispljunuo je pastu i krenuo ka njima. Znao je da je Siniša, takav je dogovor bio, do jutra nikom da ne otvara i da čeka njegov znak. - Uđi! Mislim da smo u tajmingu, zar ne? - Dobri smo od jutros. Iskreno spavao sam prilično sigurno. Posle nedelja provedenih na brodu, ovakav krevet je grehota ne iskoristiti za dubok san. - Definitivno, kad Aleksa izabere, uvek bira po svojim afinitetima, kao što se da videti iz priloženog. - Još da sam imao i veliku sliku sa brodom iznad glave… - Siniša, da li smo spremni za današnji dan? - Nas dvojica jesmo, a nadam se da su i prijatelji iz moskovske policije. - Deluju prilično ozbiljno. Mislim da su spremni da sve počiste i da se ovo što pre zaboravi. - Zašto tako misliš? Zar im nije ...