Taksi je stao. Mladić je platio i lagano su izašli. Taksista je sa čuđenjem gledao, sve mu je bilo jasno, ali ipak je nekoliko puta zavrteo glavom. Od jednom su mu se iskolačile oči. Mladić je svoju šefovicu tako jako uštinuo za zadnjicu, da je ovaj bio siguran da će joj ostati modrica na levom guzu. U tom trenutku je neko krenuo da otvara vrata od taksija: Da li je slobodno!? I dalje zbunjen, klimnuo je glavom i pustio novu stranku u auto. Dokle ćete? Idem na Konjarnik, ugao Vojislava Ilića i Ustaničke, za posle dogovorićemo se. Idem na Gazelu, može? Može. Samo da stignemo na vreme. Ima li gužve? Ma gužve nema, nego sad mi se desilo nešto čudnovato. Mušterija se okrenula ka njemu. - Šta to može taksistu da iznenadi? Možda ste videli moje predhodne mušterije? Ne, izvinite, u frci sam bio, samo mi je bilo bitno da pronađem slobod...
Njen parfem je lagano dopirao do ionako znatiželjnog taksiste. Od kako je, zajedno sa prilično mlađim muškarcem, ušla u njegov auto zaokupljivala mu je pažnju. Imao je finu klijentelu, čak ih je i svakodnevno prevozio, ali takvu damu nije odavno vozio. S vremena na vreme bi podigao pogled ka retrovizoru i gledao u njenom pravcu. Prava, zgodna, kako bi njegov čiča Miloje voleo da kaže raskokana, ali prava. Klinac pored nje, nije imao više od trideset godina, sigurno petnaestak godina mlađi od nje. Mogao je da čuje dubok glas tog mladića, ali nije mogao da vidi njegovo lice. Dok je gledao u njenom pravcu, spustio je pogled ka njenim nogama. Na iznenađenje, video je mladićevu ruku kako lagano gladi njenu nogu i polako se pomera sve više ka kratkoj haljini. Polu zbunjeno, ali ipak smireno je pitao - Hoćete li na centralni ili zapadni ulaz? Da li ti znaš gde se održava sastanak, koja je sala u pitanju? Četvorka, idemo na...